Dragi moji blogovci,
nakon malo istraživanja po različitim portalima, pronašla sam neke zanimljive podatke koje Vam želim predstaviti prije stilova vodstva o kojima sam planirala pisati.
Kako se čini na prvi pogled, situacija u kojoj se nalazimo danas i nije baš bajna. Iako su žene po pravima u potpuno ravnopravnom položaju s muškarcima, u praksi je to nešto lošije, osobito poslovnoj i društvenoj praksi. Za razliku od vremena prije 100 godina, stvari su se uvelike promijenile, ali po pitanju upravljanja svijetom muškarci ipak vode kolo:
- Znate li da su žene šefice u svega 6 od 100 najvećih tvrtki na svijetu, a među njima je najviše rangirana tek na 39.mjestu?
- U tvrtkama koje se bave tehnologijom, one čine polovicu zaposlenih, a samo 8% tih tvrki ima ženu na mjestu predsjednice.
- Samo 9% suradnika na Wikipediji su žene
- Žene se nalaze na 10% financijskih i političkih pozicija u svijetu na kojima se odlučuje o najvažnijim svjetskim pitanjima
- Na listi od 100 najbogatijih milijardera na svijetu, nalazi se 13% žena, jedna od tih 13 vodi svoje poslovanje, a ostalih 12 su vlasnice dionica ili nasljednice obiteljskog carstva
- Unutar 8 najvećih svjetskih religija, žene drže samo 15% rukovodstvenih mjesta
- Manje od 18% mjesta u Kongresu SAD-a čine žene
Ovakva statistika vjerojatno nikoga ne bi začudila u vremenu prije 50 godina budući se prava borba za ravnopravnost odvijala u drugoj polovici prošlog stoljeća. Tada su postojali brojni faktori koji nisu išli u prilog ženama (prosječno niže obrazovanje, tradicionalne obiteljske vrijednosti, itd.).
Koji je uzrok ovakvoj statistici? Je li uistinu ravnopravnost žena i muškaraca samo mit?
Nezamislivo je da u suvremeno doba još uvijek imamo ovakve podređene položaje, usprkos tome što u današnjem društvu žene stjeću veće obrazovanje negoli muškarci, što više nije čudno vidjeti ženu kako obavlja muške poslove, kako osvaja svjetske vrhove u svim područjima, od sporta do poslovnog života.
Stručnjaci upućuju da postoje tri glavna razloga postojanja ovakve statistike:
- Žene su slabiji pregovarači, što znanstvenici pripisuju nižim agresivnim osobinama.
- Nemaju dovoljno ženskih uzora mentora, kako u povijesti, tako ni danas.
- Uz karijeru, moraju se posvetiti i obitelji.
Iako ovi razlozi nisu neistiniti, ipak se treba pokrenuti i početi razmišljati na drugačiji način. Živimo u 21.stoljeću gdje gotovo više nema podjele na muško-ženske poslove te u skladu s time se treba prilagoditi i svesti diskirminaciju bilo koje vrste na minimum, odnosno, ukloniti je.
Lijep pozdrav!
U potpunosti se slažem s tobom. Žene stječu veće obrazovanje od muškaraca,a njima to smeta. Zato i postoji diskriminacija žena i podjela poslova.
OdgovoriIzbriši